“ Hranimo li sebe i našu djecu da bismo živjeli ili možda živimo, a tome i djecu od malena učimo, kako bismo se hranili? Je li samo određena vrsta hrane predodređena općeprihvaćenim društvenim normama za uživanje ili se može uživati i u lijepoj, zreloj jabuci?“ Dio je ovo iz najvećeg poglavlja moje knjige “Alergija na hranu od stresa do sklada“ koji se zove H r a n a.
Pored toga što nam hrana daje potrebnu energiju, uz pomoć hrane djeca rastu i razvijaju se, uz pomoć hrane obnavljaju se naše stanice i tkiva – hrana nas u pravom smislu te riječi gradi, hrana izgrađuje i način na koji razmišljamo, kako se ponašamo...
Način na koji se hranimo, hranu koju jedemo, kako je pripremamo, od kuda je nabavljamo... govori puno o nama. Stoga, krajnje je vrijeme da se dobro poznata izreka: “Odijelo ne čini čovjeka, ali puno govori o njemu.“ zamijeniti izrekom: “Hrana čini čovjeka, a odnos prema hrani govori puno o njemu.“ kako bi se probudila svijest ljudi o činjenici da je hrana početak i kraj svega.
Današnji čovjek zapadne civilizacije, usljed obilja u materijalnom obliku kojeg ima silnu želju posjedovati i na taj način potvrditi svoju vrijednost, odmaknuo se značajno od prirode. Svo to obilje u materijalnom obliku čovjek stvara transformirajući ono što mu je priroda dala. Jednako tako današnji čovjek zapadne civilizacije pristupa i hrani. Od onoga što mu priroda daje on ima potrebu napraviti nešto drugo i time potvrditi svoju vrijednost. Na žalost, na taj način se gubi prava vrijednost hrane.
Tako se od prirodne namirnice koja svojim kvalitetnim nutritivnim sastavom osigurava sve što je čovjeku potrebno da postane kvalitetno građeno ljudsko biće koje je oličenje zdravlja, vitalnosti, pozitivnog razmišljanja i ponašanja, stvara namirnica koja ima smanjene, pa čak i uništene nutritivne vrijednosti i koja gradi čovjeka od lošeg materijala usljed čega se gubi zdravlje, vitalnost, pozitivno razmišljanje i ponašanje.
Vratit ću se na onu gore spomenutu jabuku u citatu iz moje knjige i dati primjer za ovu svoju tvrdnju. Kada se pojede jabuka zadovolji se potreba organizma upravo za onim što je priroda naumila da čovjek kao prirodno biće dobije iz prirode za svoj opstanak. Kada se popije sok od jabuke koji je proizveo čovjek uz dodatak šećera, glukozno-fruktoznog sirupa i pojačivača okusa zadovolji se potreba uma kojim upravlja ego.
Današnjem čovjeku, a posebno djeci, zapadne civilizacije nije prihvatljivo konzumirati npr. brokulu samu za sebe, obarenu na pari 5 minuta. Da bi današnji čovjek, a posebno dijete, zapadne civilizacije želio pojesti brokulu ta brokula mora biti transformirana u nešto drugo. Na taj način osim što se gube vrijedna nutritivna svojstva tog prirodnog proizvoda gubi se veza između čovjeka i prirode, ne hrani se organizam niti se gradi tijelo na način na koji je to priroda naumila nego se zadovoljavanjem želja hrani ego koji nas sve više udaljava od prirode – od nas samih!
Nije bez razloga prije tri stoljeća izrečena i ostala zapamćena izreka jednog od najutjecajnijih kulinarskih pisaca svih vremena Jean Anthelme Brillat Savarina “Reci mi što jedeš i ja ću ti reći tko si.”
Vesna Krajnović
ZDRAVO & POSEBNO
