Namirnice koje koristimo u prehrani sadrže makro i mikro nutrijente koji su neophodni za pravilan rast i razvoj organizma. Pored nutrijenata u namirnicama postoje i antinutrijenti. Kao što sve ima svoju ulogu tako i antinutrijenti imaju svoju, a ona se može opisati kao svojevrsna zaštita tih namirnica i produžetak njihovog trajanja.
Fitinska kiselina je ustvari jako bitan mineral fosfor koji se začahurio u za čovjeka neprobavljivom obliku pa je možemo usporediti s proždrljivom hobotnicom. Zašto s proždrljivom hobotnicom? Zato što nam upravo tijelo hobotnice može pojasniti kako se ta famozna fitinska kiselina ponaša u našoj probavi.
Dakle, u tijelu hobotnice je začahuren fosfor koji ljudi i životinje koje imaju jedan želudac ne mogu iskoristiti, a pomoću svojih pipaka fitinska kiselina, baš kao hobotnica, lovi i druge minerale: kalcij, magnezij, željezo i cink te nas tako lišava i tih jako bitnih mikronutrijenata. Kada fitinska kiselina svojim pipcima ulovi i ove druge minerale ona postaje fitat, spoj koji kroz probavu naš organizam osiromaši za jako bitne mikronutrijente.
Fitinska kiselina ne samo da lovi i sa sobom odnosi važne minerale nego i onesposobljuje neke enzime u njihovim radnjama vrlo bitnim za probavu odnosno razgradnju makronutrijenata, bjelančevina, škroba...
Fitinska kiselina se nalazi u žitaricama, orašastim plodovima, sjemenkama, grahoricama, ali i nekom povrću kao što je na primjer heljda. Ona danas predstavlja ozbiljan problem jer su se pojavili mnogi pravci prehrane koji su izgubili doticaj s tradicijom naših predaka u načinu pripreme i obrade određenih namirnica, ali i načinom uzgoja.
U najvećem riziku od fitinske kiseline su oni koji konzumiraju sirovu hranu ukoliko namirnice koje sadrže fitinsku kiselinu ne podvrgnu odgovarajućoj obradi i procesima koji će smanjiti postotak fitinske kiseline prije konzumacije.
Namirnice koje su uzgojene na modernim visokofosfatnim gnojivima imat će puno više fitinske kiseline nego namirnice uzgojene primjenom prirodnog komposta.
Kao i u svakoj drugoj situaciji tako se i u ovoj proroda pobrinula da iz hrane dobijemo ono što je ona i naumila za nas. Tako postoji i enzim fitaza koji neutralizira fitinsku kiselinu tako što oslobađa iz nje fosfor. Fitaza postoji u biljkama koje sadrže i fitinsku kiselinu.
Kod preživača poput krava, ovaca i koza fitazu proizvode mirkoorganizmi buraga. Životinje s jednim želucem također proizvode fitazu ali u daleko manjoj mjeri, ali recimo miševi proizvode jako puno fitaze i zato sve studije provedene na miševima ne mogu vrijediti za ljude jer ljudi ne proizvode dovoljno fitaze da bi mogli konzumirati velike količine namirnica koje su bogate fitinskom kiselinom, a da ne razmišljaju o postupcima pripreme i obrade tih namirnica prije konzumiranja.
Dakle potrebno je znati pravilno pripremiti i obraditi namirnice koje su bogate fitinskom kiselinom kako bi se kod njih smanjila količina fitinske kiseline i aktivirala fitaza, enzim koji neutralizira fitinsku kiselinu. Pod tu pravilnu pripremu spada namakanje, klijanje, fermentacija, a potom kuhanje odnosno pečenje pa čak i suho prženje žitarica, grahorica i uljanih sjemenki. Uz to, potrebno je namirnice koje sadrže fitinsku kiselinu konzumirati s namirnicama koje su bogate ostalim mikronutrijentima, vitaminima i mineralima, jer neki od njih kao na primjer vitamin C i vitamin D smanjuju učinak čišćenja ove proždrljive hobotnice.
U svojim ZDRAVO & POSEBNO slanim i slatkim obrocima koristim integralne žitarice, grahorice ali ne sve, nikako ne koristim soju jer je soja jak alergen, nadalje koristim i uljane sjemenke ali ne i sezamove sjemenke jer je sezam jak alergen. Svi orašasti plodovi su potpuno izostavljeni iz ZDRAVE & POSEBNE prehrane jer su jaki alergeni, svi osim kokosa koji je jedini orah koji ne spada u skupinu alergena, a uz to ne sadrži fitinsku kiselinu. Puno puta sam se do sada uvjerila da je prehrana oslobođena alergena uistinu zdrava prehrana za svakoga, a ovo to dodatno potvrđuje s obziron na vrijeme u kojem živimo.
Upravo orašasti plodovi koji spadaju u skupinu najjačih alergena sadrže mnogo više fitinske kiseline nego žitarice, a jednako tako i sjemenke sezama. Stoga oni koji ih konzumiraju ne bi smjeli komzumirati velike količine, a posebno ne bez adekvatne pripreme.
Nakon svih ovih pokazatelja koji upućuju na štetnost fitinske kiseline kao antinutrijenta postoje i tvrdnje o njezinoj korisnosti za organizam. Fitinska kiselina u organizmu djeluje kao antioksidans, dakle bori se protiv slobodnih radikala. Pored toga, kao što svojim pipcima lovi za nas jako bitne minerale jednako tako lovi i toksične minerale kao što je na primjer uran. U našem susjedstvu je došlo do raspršivanja velike količine urana što svakako na razne načine može doći i do nas, stoga nije na odmet znati i ovu informaciju. A jednako tako zbog načina na koji se danas uzgaja hrana, zbog velike zagađenosti tla i zraka, kroz hranu smo izloženi mnogim toksičnim mineralima.
Sve to nas može uputiti na zaključak da ne trebamo imati strah od fitinske kiseline, trebamo biti informirani i znati pravilnu pripremu i obradu namirnica. U današnje vrijeme u kojem mi živimo ta priprema i obrada namirnica će vrlo rijetko biti ona tradicionalna kakvu su primjenjivali naši pretci stoga ćemo rijetko postići potpunu eliminaciju fitinske kiseline, a to nije nešto što će nam ugroziti zdravlje, dapače, pokoja proždrljiva hobotnica može napraviti i korisno čišćenje.
Vesna Krajnović
ZDRAVO & POSEBNO
© Sva prava pridržava Vesna Krajnović Niti jedan dio ovog teksta ne može se reproducirati u bilo kojem obliku i bilo kojim sredstvima bez pismenog odobrenja autorice.
